U Osnovnoj školi Ivana Cankara u Zagrebu od travnja 1994. školski psiholog sustavno radi s darovitim učenicima u programu koji uključuje identifikaciju, poticanje i praćenje darovitih učenika.

Svrha je Radionice rad na osobnom rastu i razvoju učenika. Stoga se u radionici razvija stvaralaštvo i osobnost darovitih učenika kroz programe prilagođene njihovim sposobnostima, interesima i potrebama, sukladno suvremenim metodama rada s darovitim učenicima. Kroz suradnju s njihovim učiteljima i roditeljima prati se uspješnost darovitih učenika u obrazovanju i socijalizaciji do kraja njihova školovanja u osnovnoj školi. Na osnovi tako prikupljene dokumentacije planira se pratiti darovite učenike i u srednjim školama u kojima nastavljaju školovanje, te na taj način pridonijeti sustavnom praćenju darovitih pojedinaca kroz obrazovni sustav.

Ispitivanje se od 2002. godine provodi na kraju razredne nastave u četvrtim razredima zbog unapređenja obrazovnog i odgojnog rada u pripremi za predmetnu nastavu, a obuhvaća ispitivanje općih i specifičnih sposobnosti, verbalnih i numeričkih, i samopoštovanja (psiholog), ispit znanja iz hrvatskog jezika (knjižničarka) te ispit znanja iz matematike (učiteljica matematike i pedagog). Cilj je projekta pripremiti odgojno i obrazovno učenike za prijelaz iz razredne u predmetnu nastavu, a učitelje i roditelje upoznati s mogućim problemima u tom procesu i načinima njihova rješavanja. Rezultati istraživanja prezentirani su na sjednici razrednog vijeća petih razreda 30. kolovoza 2013. uz nazočnost učitelja IV. razreda u prošloj školskoj godini.  Obrazovni zahtjevi nisu u potpunosti usklađeni sa sposobnostima učenika, pa jedni funkcioniraju iznad a drugi ispod svojih mogućnosti Rezultati poučavanja iskazani u ispitima znanja iz hrvatskog jezika i matematike nisu kod svih učenika u skladu s njihovim verbalnim i numeričkim sposobnostima, a rezultati na skali samopoštovanja pokazuju zabrinjavajuće nisku razinu samopoštovanja učenika. Kako pomoći učenicima?Neki roditelji smatraju da su njihova djeca na početku predmetne nastave već dovoljno samostalna te da im više ne treba roditeljska podrška u izvršavanju školskih obveza, pa manje dolaze na razgovore u školu i ne pomažu im u učenju kod kuće kao ranije. S druge strane, učenici naviknuti u razrednoj nastavi na emocionalno prihvaćanje razrednog učitelja ili učiteljice koje im je i važna razvojna podrška u odrastanju, u petom razredu nerijetko naiđu na učitelje kojima je težište na usvajanju nastavnog gradiva, pa su manje posvećeni problemima odrastanja i međuvršnjačkim odnosima svojih novih učenika. Osim toga, djeca na prijelazu iz četvrtog u peti razred ulaze u razdoblje puberteta i u njima se javlja razdor između rastuće želje za samostalnošću i nesigurnosti zbog ovisnosti o odraslima - njihovim roditeljima i učiteljima. Stoga je važno da roditelji i škola zajedno upoznaju i prate razvojne potrebe učenika u razdoblju ove zahtjevne odgojne i obrazovne tranzicije pri kraju razdoblja srednjeg djetinjstva te tako pomognu djeci da spremno dočekaju razdoblje nadolazećeg mladenaštva (adolescencije).

Zlostavljanje djece vrlo je složen problem i ostavlja brojne teške posljedice na njihov razvoj. Izravna izloženost djeteta fizičkom, emocionalnom ili seksualnom zlostavljanju predstavlja traumatsko iskustvo s dubokim ožiljcima.CAP program poučava djecu njihovim osnovnim pravima da budu SIGURNA, JAKA I SLOBODNA, informira ih o tome kako prepoznati opasne situacije i poučava strategijama kojima će povećati svoju sigurnost.Obrazovanje o prevenciji je najučinkovitiji oblik borbe protiv zlostavljanja djece. Stoga program polazi od prevencijskih strategija koje proizlaze iz dječjih sposobnosti a ne iz ograničavanja dječjih aktivnosti i očekivanja kako roditelji mogu u svakom trenutku biti pokraj svoje djece i nadgledati ih. On počiva na stavu da djecu treba poučiti što mogu sama učiniti, ako se nađu u opasnoj situaciji i s kime o tome mogu razgovarati.CAP program provodi se u suradnji s Udrugom roditelja Korak po korak, uz odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te uz superviziju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Program se provodi u tri dijela koji slijede jedan iza drugog:predavanje za cjelokupno osoblje školepredavanje za roditelje učenika II. razredaradionica za učenikeOŠ I. Cankara jedna je od pet zagrebačkih škola u kojima je 2000. godine započeo CAP program, pa na taj način ostaje jedna od matičnih škola za daljnju provedbu programa.Ove školske godine predavanje za roditelje učenika drugih razreda održala je 19. 11. 2013. psihologica, a radionice za djecu 26. I 28. 11. 2013. Tim u kojemu su bile učiteljica Irena Sremić, psiholog vježbenica Marina Dukan i defektolog Produženog boravka Centra za djecu i mlade Ana Zajec.

Kako pomoći učenicima da budu uspješniji u odnosima s vršnjacima i odraslima, da imaju bolje ocjene i izgrade pozitivnu sliku o sebi? Svaki dan prije ili poslije nastave skupina učenika ostaje pet sati u PSP programu na učenju, razvijanju radnih navika i usvajanju socijalnih vještina.Dio vremena provodi se i u igri, športskim aktivnostima te izvanškolskim aktivnostima (kino predstave, izleti i dr.) Prigodom svih važnijih blagdana, posebice Božića i Uskrsa te Dana škole, učenici zajedno s voditeljicom izrađuju prigodne ukrase koje poklanjaju roditeljima, učiteljima i ostalim djelatnicima škole. Svaki tjedan održavaju se grupni sastanci na kojima svi učenici s voditeljicom raspravljanju o izvršavanju obrazovnih i odgojnih zadaća, a svima u školi su vidljiva njihova postignuća.

Voditeljica u svom radu redovito surađuje s učiteljima i roditeljima učenika te sa stručno razvojnom službom škole.

Naša škola je od školske godine 2003/2004. uključena u UNICEF-ov projekt
"Za sigurno i poticajno okruženje u školama"-kampanja protiv zlostavljanja među djecom. Cilj projekta je senzibiliziranje problema vršnjačkog zlostavljanja u školi, promjena stava prema nasilju i smanjenje nasilnog ponašanja u školi..
Važno je naglasiti da su u program ukljuèeni svi uèenici, učitelji i ostali djelatnici škole, jer je bitno da svi u školi reagiraju i aktivno kažu "NE" nasilničkom ponašanju.

Jako je važna suradnja i podrška roditelja i njihovo ukljuèenje u aktivnosti koje se provode u školi, ali i lokalne zajednice i institucija koje se bave zaštitom djece.
Na početku svake školske godine određujemo razredne vrijednosti, pravila i posljedice ponašanja, objedinjavamo ih u školske vrijednosti, pravila i posljedice, te donosimo Interni protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima.
Educirali smo i učenike vršnjake pomagače koji promiču ideje podrške, suradnje i nenasilničkog ponašanja u razrednim odjelima.
Postavljen je i sandučić; povjerenja u koji učenici mogu ubaciti svoja pitanja, razmišljanja, stavove i prijedloge vezane za vršnjačko nasilje.
Učenici više primjećuju nasilje, manje se boje, vide da odrasli reagiraju i sami bitno više reagiraju na pojavu nasilja.
Škola je uspješno svladala "Sedam koraka do sigurne škole", te 17. 5. 2005. stekla priznanje i status "Škola bez nasilja".
I dalje kontinuirano radimo u održavanju uspostavljenih vrijednosti i aktivnosti usmjerenih na sprečavanje i reagiranje na vršnjačko nasilje i zlostavljanje.
Uspješno provodimo Kriterije kvalitete i održivosti statusa "Škola bez nasilja", a usvojili smo i Deklaraciju o zaustavljanju vršnjačkog zlostavljanja.
Ove školske godine, 11. 12. 2008. obnovili smo status "Škola bez nasilja", te očekujemo poziv na svečanu dodjelu priznanja "Škola bez nasilja".
Uključili smo se u UNICEF-ovu Mrežu škola bez nasilja, te kroz razmjenu iskustava o sprečavanju vršnjačkog nasilja na nacionalnoj i regionalnoj razini održavamo i unapreðujemo postignutu razinu suzbijanja nasilja.

OŠ Ivana Cankara pokrenula je 2007. Godine program Pomoć u učenju. Namijenjen je učenicima od 5. do 8. razreda, s povremenim teškoćama u usvajanju redovnog nastavnog sadržaja i samostalnom pisanju domaćih zadaća. 

Program je besplatan i izvodi se prema  rasporedu koji za tekuću školsku godinu donosi voditelj programa, edukacijski rehabilitator, stručni suradnik. Ostvaruje se dva puta tjedno u trajanju od jednog školska sata, ali u suprotnoj smjeni od one koju učenik taj tjedan polazi. Učenici na sate mogu dolaziti redovito ili periodično, ovisno o njihovoj osobnoj motivaciji i potrebi.

U sklopu programa, osim dobivanja neposredne pomoći u učenju i pisanju domaćih zadaća, učenik usvaja tehnike učenja kao što su umne (mentalne) mape i memo tehnike, razvija samostalnost i samopouzdanje te postupno stječe radne navike.