top of page

Video je snimljen za potrebe međunarodnog projekta u školskoj godini 2017.2018. Snimili su ga učenici tadašnjeg 3. b razreda.

Osnovna škola Ivana Cankara prepoznata je po kvalitetnom obveznom obrazovanju koje omogućuje razvoj osobnih mogućnosti uz te priprema učenike za život u suvremenom društvu. Želimo stvoriti školu prepoznatu po suvremenim načinima poučavanja uz osuvremenjivanje tradicionalne predavačke nastave želimo visokim stupnjem interakcije između učitelja, učenika i sadržaja. Težimo školi u kojoj će učenici biti svjesni svojih obveza i dužnosti te se samoinicijativno zalagati za ostvarenje svojih prava i prava drugih. Tako ih odgajamo za aktivno i odgovorno sudjelovanje u razvoju demokratskog društva.

Cankarica je danas prepoznata kao škola koja nudi cjelovito i kvalitetno obrazovanje svojim učenicima o čemu svjedoče njihova postignuća u nastavku školovanja kao i svakodnevno zadovoljstvo naših učenika i njihovih roditelja s kojima ostvarujemo veoma uspješnu suradnju.

Ono što nas u Školi posebno veseli različite su aktivnosti i mnogobrojni projekti jer nam baš svaki od njih pruža mogućnost da izrazimo svoju kreativnost i naučimo nešto novo. Cilj nam je da naši učenici dobiju najbolje obrazovanje u skladu s vremenom u kojemu živimo pa posebnu pozornost pridajemo STEM projektima. Mnoge nagrade i priznanja Školi dokaz su izvrsnosti i vrijednoga doprinosa unaprjeđenju nastavnih programa pomoću ICT-a čime učenicima omogućujemo kvalitetnije i usmjerenije obrazovanje, a brojni međunarodni projekti prilika su za upoznavanje drugih obrazovnih sustava i razmjenu ideja. 

Škola pruža mogućnost kvalitetnog obveznog obrazovanja polazeći od učenikovih sposobnosti, uvažavajući njegovu individualnosti. Učenici u našoj školi mogu pronaći svoje područje zanimanja; samoostvarenja u svim kurikulskim područjima, a osobito u umjetničkom i društveno humanističkom. Omogućujemo sudjelovanje u međunarodnim projektima te tako osposobljavamo učenike za komunikaciju s vršnjacima iz drugih zemalja te ih odgajamo kao građane Europe i svijeta. Stvaramo poticajno okruženje u kojem učenici razvijaju odgovornost za vlastite postupke i humanitarno djelovanje te jačamo hrvatski identitet poštujući i uvažavajući multikulturalnost.

Znanje je temeljni pokretač svakog pojedinca. Naša škola promiče kvalitetnu nastavu kroz različita istraživanja i projekte u kojima se naglasak stavlja na otvoren i kreativan um s kritičkim promišljanjem svega u okruženju. Tako zadovoljavamo dječju potrebu za istraživanjem, što podiže stupanj motiviranosti za učenjem na višu razinu, a znanje postaje primjenjivo. Kvaliteta znanja je u skladu s osobnim razvojem učenika, a razvoj emocionalne i socijalne inteligencije nedjeljivi je dio svakog pojedinca. Primjenom različitih oblika rada (suradničko učenje, interaktivno, individualno…), pospješujemo učenje na osobnoj i timskoj razini. Poštujući vrijednost znanja, želimo postići najviši stupanj motiviranosti – uživanje u učenju.

 

Kontinuirano provodimo humanitarni rad zbog jačanja osjetljivosti za druge (potičemo solidarnost, suosjećanje i pomaganje potrebitima), ali i osjetljivosti za prirodu (razvijamo ekološku svijest za održivi razvoj).

Vrijednost odgovornosti promičemo aktivnim ponašanjem i djelovanjem prema sebi, drugima i prirodi. Potičemo pozitivno i brižno okruženje puno humanosti te uvažavamo i prihvaćamo različitosti. Posebno ističemo marljivost, samostalnost i samokontrolu kod učenika. Odgajamo učenika koji je svjestan svojih prava, ali i obveza kao građanin te ga pripremamo za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskom društvu. Uz UNICEF-ov program - Stop nasilju brinemo o prevenciji i smanjenju nasilja među učenicima.

Kod učenika razvijamo osjećaj za hrvatski identitet, ljubav prema tradiciji i čuvanju kulturne baštine. Razvijamo kreativne sposobnosti učenika u likovnom, glazbenom i literarnom i dramsko-lutkarskom području, razvijamo samopouzdanje, zajedništvo, raznovrsnost i interakciju te potičemo mobilnost i suradnju.

Osnovna škola Ivana Cankara prvi je puta otvorila svoja vrata 1957. godine.

Školu je u samim početcima pohađalo oko 800 učenika, bilo je ukupno 26 razrednih odjeljenja i 8 odjeljenja cjelodnevnoga boravka. Otada do danas Škola sa srcem pruža obrazovanje generacijama svojih učenika. Mnogi su Cankarevci uspješni, poznati i priznati zbog onoga što rade:

MARTINA ZADRO – izvrsna sopranistica i operna pjevačica

HRVOJE ŠALKOVIĆ – svjetski putnik i pustolov, autor brojnih putopisa

DARKO DOMITROVIĆ – odličan pijanist i suprug operne pjevačice i glumice Sandre Bagarić

DAVOR MEŠTROVIĆ – poznati televizijski voditelj

MIRJANA MAJUREC – glumica

ZLATAN ZUHRIĆ ZUHRA – poznat kao glumac, voditelj i komičar.

Rado se i danas prisjećamo dragoga nam pjesnika, sad već pokojnog DRAGUTINA TADIJANOVIĆA koji nam je uveličao KNJIŽEVNU VEČER godine 2005.  i to, dobro čujte, u svojoj 100. godini života. Bila mu svaka čast!

O Ivanu Cankaru

 

Djeco i odrasli, znate li, tko je uopće bio Ivan Cankar?

Ivan Cankar rodio se 10. svibnja 1876. godine (zato toga dana slavimo Dan škole) u Vrhniki  kraj Ljubljane i to u prilično brojnoj obitelji. Otac mu bijaše siromašan krojač, a majka-kći seoskog sluge. Unatoč brojnoj braći i sestrama, kao i  svakodnevnoj oskudici u obitelji, Cankar uspijeva završiti srednju školu u glavnom gradu Slovenije, a potom odlazi u Beč studirati tehniku koju, međutim nije završio. Za vrijeme svog školovanja ( i u Ljubljani i u Beču ) osjetio je svu gorčinu siromaštva i poniženja svake vrste, čak i od svojih vršnjaka s kojima je dijelio  srednjoškolske i studentske klupe.

 

Napustivši studij u Beču, 1909. godine, vraća se kući i svojoj domovini, baveći se pisanjem i živeći u Rožniku i Ljubljani. Nakon izbijanja 1. svjetskog rata biva uhićen i zatvoren, a 1915. odlazi u rat, odakle se vraća nakon godinu dana, iscrpljen i bolestan.

Dvije godine kasnije i umire, točnije - 11. prosinca 1918., tek u 43. godini života.

Najvrednije stranice Cankareve proze na vrlo sugestivan način  govore o trnovitom putu školovanja seljačkih sinova, kakav je i sam bio, te o životu u velikom gradu koji u snovima mladom čovjeka bijaše gotovo nedostižan, veličanstven, kao u bajci. Ali  u okrutnoj i nemiloj stvarnosti ta se slika ubrzo mijenja: velike i bijele zgrade neprijazne su i zauvijek zatvorene siromasima sa sela, grad je dom stranaca i putnika prolaznika, pa je nepremostin jaz, što je mladi Cankar na svojoj koži i u svojoj duši, itekako surovo i okrutno osjetio.

I neminovno se u njemu javila pobuna, intimna pobuna koja se dodiruje s društvenom i postaje općeljudska: Cankarev je bunt socijalni protest i Ilirski izraz čovjekova suosjećanja.

Neminovno se u njemu javila i bol kao ljudski doživljaj, bol kao pokretač za malo sreće u životu; svi Cankarevi junaci, i pored trenutačnih slabosti i malodušnosti, ispunjeni su slutnjom i željom  za ljepšim oblicima života.

Ivan Cankar nije omladinski pisac, ali su djetinjstvo i mladost najprisutniji sa stranicama njegove proze, naročito poznatih mu CRTICA: Desetica, Šalica kave, Jedanaesta škola, suhe kruške, Datule, Kruh, Školski drugovi, Student Lojze…. Sjećanje na siromašno djetinjstvo- puno dječjeg nemira i boli, duševnih potresa koje je trpio nepravedno i prečesto, najljepša su poglavlja u Ilirskoj prozi Ivana Cankara.

Sve su to priče - CRTICE o djeci koju je ropski, sirotinjski život učinio prerano ostarjelom, nesretnom i ogorčenom.

Tako je djetinjstvo i mladenaštvo proživio i sam pisac, slušajući srce i prepoznajući u tim zvucima draga i daleka sjećanja.

Posebno mjesto u tim crticama zauzima Cankareva majka, njegova najveća ljubav; to je priprosta i snažna žena,tiha mučenica koja malo govori (ali puno osjeća i još više radi),to je žena s beskrajnom ljubavi prema svojoj djeci, spremna i na nemoguća žrtvovanja.

A djecu su, u odnosu na majku, često suci tvrda srca ili grješnici kojima grijesi nikada neće biti oprošteni.

ISTINA je osnovni element Cankareve  proze, ISTINA u životu pojedinaca i cijelog naroda.

Sve što je vidio, osjetio , doživio i proživio, pretvarao je u književno dijelo.

"I prijateljima treba reći istinu u lice."

"Čovjek stavlja svoj potpis na svaki predmet koji dodirne."

"Laž ne ubija toljagom, ali se provlači krvnim žilama poput otrova, polako i oprezno, pa se i ne primjećuje kako djeluje."

bottom of page