Susret s Mladenom Kopjarom
Cankarica
škola sa srcem
DOBRO DOŠLI NA UČENIČKI BLOG
ČOVJEČE, ZAR NE VIDIŠ ŠTO RADIŠ?
PIŠE: Nikola Lewis
Čovječe, zar ne vidiš što radiš? Uništavaš životinjama dom gradnjom cesta. Kako bi se ti osjećao da tebi netko izgradi cestu pored kuće i njome ti svaki dan prolaze auti? To ne bi bio dobar osjećaj. Jesam li u pravu? Životinje, ni krive ni dužne, svaki da umiru. A zašto? Zato što si previše dopuštataš. Zagađenje i krčenje šuma ne šteti samo životinjama, nego i nama. Svakim danom ozon koji nas štiti od štetnih sunčevih zraka ima sve više rupa. To zračenje jako utječe na zdravlje i izaziva rak, a bez biljaka je obnova ozona nemoguća misija! U vodi je stanje još gore. Sve je manje čiste i pitke vode koje je već ionako malo. Neke zemlje uopće niti nemaju pitke vode. Ljudi u tim zemljama uopće ne mogu piti ako ne kupe vodu taj dan. Također, niti jedna ugrožena ili izumrla vrsta nije nestala sama od sebe. Za to su krivi ljudi.
Sad je pet do dvanaest, no i to je dovoljno vremena za promjenu! Probudi se!
KRIVOLOVCIMA
PIŠE: Roko Šarić
Dragi krivolovci,
želio bih vas ovim pismom obavijestiti da sam jako tužan i uznemiren zbog vaših postupaka. Svakodnevno ubijate stotine ugroženih životinja zbog nečije lude želje da u kući ima slonovaču ili tepih od tigrovog krzna. Ne znate koliko su ove životinje važne za okoliš i koliko ih trebamo cijeniti. Moje je mišljenje da bez životinja nema nas. Tko smo mi da neke vrste dovedemo do izumiranja?
I na kraju mog pisma, želio bih da razmišljate o budućnosti bez ovih životinja.
Pozdrav.