Cankarica

OD TOLERANCIJE DO RAZUMIJEVANJA I PRIHVAĆANJA RAZLIČITOSTI

​

PIŠE: Ivanka Tišljar, pedagoginja

​

Pojam tolerancija dolazi od latinske riječi tolerantia i znači snošljivost, trpeljivost, prihvaćanje drugih, drugačijih mišljenja, običaja, stavova i načina života.

UNESCO-va definicija iz 1995. godine, između ostaloga, navodi: „Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Tolerancija je harmonija u različitostima. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.“

Tolerancija se može naučiti.

Prvi je učitelj tolerancije obitelj u kojoj se od malih nogu postavljaju temelji društvenih i moralnih vrijednosti, stavova o sebi, drugima i društvu pa tako i temelji odgoja za nenasilnu komunikaciju i prihvaćanje. Tolerancija se uči najčešće po uzoru, pa tako, gledajući onoga tko  ma razvijene tolerantne obrasce ponašanja, i dijete će ih usvojiti.

Prvi preduvjet učenju tolerancije jest empatija, odnosno sposobnost uživljavanja i razumijevanja tuđih osjećaja i ponašanja

Netolerancija se izražava vrijeđanjem, ismijavanjem, izrugivanjem, zastrašivanjem, isključivanjem i sličnim negativnim postupcima te vodi prema mržnji i nesnošljivosti.

Škola, kao odgojno-obrazovna ustanova obvezna je učenicima osigurati provedbu programa kojima se promiče zaštita njihovih prava, sigurnost i zdravlje. To su školski preventivni programi, sastavni dio godišnjega plana i programa rada, a provode se u sklopu redovite nastave, sata razrednika, školskih i razrednih projekata, predavanja i drugih aktivnosti koje organizira školska ustanova. Jedan od najvažnijih ciljeva tih programa razvijanje je vještine tolerancije i stvarnoga uvažavanja tuđih mišljenja i ponašanja. Stoga se organiziraju razgovori, radionice i savjetovanja za učenike s ciljem stvaranja prijateljskoga okruženja, razvoja tolerancije, poštovanja različitosti te primjene nenasilne komunikacije.

Tako učenici prihvaćanje različitosti trebaju ugraditi u vlastiti sustav vrijednosti kako bi mogli prihvaćati i 

uvažavati drugačije od sebe, a ne ih samo podnositi. Učenici često navode kako je lakše biti tolerantan prema onima koji su im slični, nego onima koji su drugačiji od njih. Prirodno je osjetiti strah od nepoznatoga i drugačijega jer ne znamo kako bi se prema njemu odnosili. Rješenje je u upoznavanju drugačijega mišljenja, uvjerenja, ponašanja, čime širimo vidike, spoznajemo nešto novo, bolje razumijemo sebe i druge. Time od početne nesnošljivosti, dolazimo do snošljivosti, zatim razumijevanja i na kraju uvažavanja različitosti.

Bogatstvo života je u različitosti!